Hercegovačka trešnja je novi brend na tržištu Bosne i Hercegovine. Okuplja veliki broj malih proizvođača koji svojim trudom nastoje ponuditi tržištu najsočniju trešnju Hercegovine. Bit samog projekta i novog brenda ogleda se u promociji domaće proizvodnje, važnosti trešnje za zdravlje  i podršci malim proizvođačima.

U protekle tri godine na projektu  „Unapređenje proizvodnje trešnje u Hercegovini“  rade Jaffa-Komerc d.o.o. u okviru develoPPP. de programa kojeg implementira Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH a u ime Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) SR Njemačke.

Naša misija je proširiti tradiciju proizvodnje svježe i ukusne trešnje pod jednim imenom „Hercegovačka trešnja“  na terotoriji BiH i Balkana.

Legenda u pozadini Hercegovačke trešnje. Jedna od najstarijih priča o trešnjama u Hercegovini veže se za gospodina po imenu Mehmedalija. Narodno predanje govori o Mehmedaliji kao o doktoru trešanja te bilježi da je bio nadaleko poznat jer njegove trešnje nikada nisu omanule u plodu.

Puno se besjedilo o tome zašto su on i njegove trešnje bili tako posebni. Stari Mehmedalija je uvijek imao pomoć s berbom trešanja, i svi su uživali pomagati mu zato što ih je uvijek naučio novu stvar o trešnjama, a i o samom životu.

Svi su voljeli slušati starog 4 mudraca koji je nesebično prenosio svoje znanje na njih. Starac je imao zlatno pravilo, 50 minuta branja i 10 minuta odmaranja uz čašicu razgovora i hrane koje bi im on pripremio.

Prilikom branja njegov moto je bio: Zdrave s peteljkama u kanticu, truhle doli (na zemlju), pazi na mutice (ili mutvice). To bi nam ponavljao često i tako je moralo biti, kvalitet prije svega. Mutice su mlade grančice koje su izbijale iz stabla, a koje su donosile rod iduće godine, i to je naravno bilo važno pripaziti.

Nedjelja je bio dan u sedmici kada se brala najveća količina trešanja koje su se nosile ponedjeljkom na pazar. Svi su s nestrpljenjem čekali da pazar ponedjeljkom prođe i da Mehmedalija dođe kući praznih ruka. Starac je uvijek svojim pomagačima, a pogotovo onim najmlađim, kao zahvalu nosio nešto sa pazara.

Mehmedalija sto na pazaru uvijek je privlačio najveću pažnju jer se glas o najsočnijim trešnjama u Hercegovini brzo širio. Mudri ljudi i danas tvrde da tajna starog Mehmedlije Hercegovački blagoslov od preko 260 sunčanih dana godini i “roditeljska” posvećenost.

Kažu da je Mehmedalija uzgajao trešnje s ljubavlju i tretirao ih kao svoju djecu, dajući svakom stablu ime, tepajući im i kupajući ih svaki dan. Trešnje su to cijenile, i starom Mehmedaliji su godinama i godinama uzvraćale s najukusnijim, velikim i sočnih plodovima, a Hercegovini su podarile sočni dragulj koji je i dan danas neizostavan simbol ovog mediteranskog kraja.